Dres-kod - Obaveza ili stvar lijepog vaspitanja

by - 1:35 PM


Pripremila: Bojana Draganić










Kod nas se od davnina kaže da ,,odijelo ne čini čovjeka’’. Ipak, svi smo se bar jednom sreli sa sumnjičavim pogledima ako bi iz kuće izašli sa nekom svojom ,,novom kombinacijom’’. Neki od nas će u prvi mah odmah reći da im nije bitno ko šta nosi. Istina je malo drugačija. Svi smo mi manje ili više vizuelni tipovi.

Preuzeto sa interneta


Složićemo se da odjeća često može otkriti npr. naše radno mjesto. Recimo oficire ćete na ulici sresti u uniformi, sveštenike u crkvenim odeždama i slično. Sa druge strane, odjeća govori i o društvenom statusu. Neki su došli do izvjesnog životnog doba, a da nikada nisu odjenuli markiranu garderobu. Imate one koji, bez obzira što se najbliža prodavnica nalazi samo na par minuta od kuće, nipošto do nje ne bi otišli u ,,kućnoj varijanti’’. Da li vam se nekada desilo da čujete ono rečenicu: ,,Šta je sa tobom danas? Baš loše izgledaš?’’. To su oni dani kada se probudimo i nije nam ni do čega, pa obučemo prvo što nam dođe do ruke i bez velikog sređivanja izađemo iz kuće. I tako možemo redom nabrajati još puno primjera koji nam pokazuju da odjeća, ipak, kaže ponešto o nama.

I dok jedni vode računa u čemu će ih komšije vidjeti, drugi muče muku sa svakodnevnim peglanjem košulja za posao. Danas je, u nekim preduzećima ležerno oblačenje obično dozvoljeno samo zaposlenima sa nižim rangom, kao i onima koji ne dolaze u kontakt sa strankama. Tako se često svi srećemo sa nečim što se zove pravilo, odnosno kodeks oblačenja. Mada se koristi i termin koji smo preuzeli iz drugog jezika – dres kod (dress-code). On predstavlja skup pisanih i nepisanih pravila koja obavezuju osobe iz iste kompanije, religije ili prosto osobe koje se nalaze u istoj situaciji, da budu odjeveni na izvjestan način.

Kada se izgovori ova riječ, prva asocijacija je: košulje, odijelo, kompleti i slično što je vezano za banke, neka predstavništva i druge kompanije čiji su zaposleni svakodnevno u kontaktu sa klijentima. Nekima to može biti opterećujući faktor, ali istina je da je stranka već stekla prvi utisak o vama čak prije nego ste stigli bilo šta da izgovorite. Upravo zbog toga mnoga preduzeća, pored čiste i uredne odjeće, strogo zahtijevaju i besprekornu higijenu, urednu i neupadljivu frizuru, izglancanu obuću i vrlo malo parfema. I mada, na nekim mjestima postoji jedan radni dan, kada je dozvoljena ’sloboda’ oblačenja, čak je i ona definisana određenim pravilima.

Preuzeto sa interneta


Da je kodeks oblačenja i te kako ugraviran u našim glavama, govori i činjenica da na razgovore za posao niko ne odlazi potpuno ležerno odjeven. Uglavnom se sazna nešto više o kompaniji, šta ona želi, da li ima određen kodeks ili ne i shodno tome bira se garaderoba. To ne mora nužno biti odijelo. Postoje radna mjesta koja se odlikuju upravo fleksibilnim načinom odijevanja, ali i je tada ono prepoznatiljivo. Svima je poznat Stiv Džobs sa crnom rolkom i bijelim patikama. Isto tako, čak mladi ljudi koji se bave nekom od kreativnih organizacija, vole da imaju nešto po čemu će se razlikovati, pa u najjednostavnijem slučaju štampaju majice sa svojim logom. I upravo su ti detalji nešto što ih izdvaja. Nije uštogljeno, nije odijelo, ali jeste ono što govori o njima ko su i za šta se zalažu.

Kako postoji kreativna fleksibilnost, tako postoje kompanije koje su poznate kao one sa najstrožijim kodeksom. Da li ste čuli za Abercrombie & Fitch? To je američki brend, osnovan 1892. godine. Radnici u njihovim buticima moraju da imaju „prirodan“ izgled kose, ne smiju da nose odjeću crne boje, a čak imaju i određen način na koji smiju zavrnuti rukave. Pored njih, među kompanijama koje nalažu strog kodeks nalazi se i Anthropologie. Ova kompanija poznata je po svojim jedinstvenim modnim kolekcijama, ukrasima i kućnim potrepštinama, a njihove radnike nikada nećete vidjeti sa odjećom drugih kompanija, kao ni sa puno šminke. Kako u Abercrombie & Fitch-u nećete sresti radnika odjevenog u crno, tako ćete radnike Vistoria’s Secret-a redovno zateći u crnoj garderobi, sa urednim frizurama, malo šminke i dotjeranim, ali ne previše ukrašenim noktima.

S druge strane, kreativni ljudi nemaju nikakva ograničenja u svom oblačenju, ali to nije slučaj sa onima koji rade za njih. Npr. modni dizajneri imaju punu slobodu oblačenja, dok ljudi koji rade oko njih ipak moraju da se oblače po nekom kodu, uglavnom onom koji je sam dizajner nametnuo. Pogotovo ako rade u nekom modnom magazinu kao saradnici. Slikovit primjer možemo naći u popularnom filmu ,,Đavo nosi pradu’’, kada Andrea dolazi u renomirani modni magazin ,,Runway’’ na razgovor za posao i kako izgleda kada odluči da sačuva posao.

Preuzeto sa interneta


Kako nas poslovne obaveze i društveni statusi definišu i kroje naše oblačenje tokom radne nedelje, da li to treba da definiše nas kao individue? Da li ih se pridržavamo i u slobodno vrijeme ili se ,,uvučemo’’ u nešto udobno i ležerno ne razmišljajući kako drugima izgledamo i kakvu poruku šaljemo? Ostanite uz nas, pratite naš blog i kroz koji dan saznajte kakva još pravila oblačenja postoje.

You May Also Like

0 comments